Ponekad me klijenti pitaju da im preporučim dobru self help knjigu. Ostanu iznenađeni kad im kažem da ne želim. Nije da ih nema. Ali krenete li čitati self help knjige naletjet ćete na mnoge koje mogu biti čak i opasne. Znam da to nije popularno reći u vremenu kada self help literatura zauzima sve više polica u knjižarama. Međutim, ni jedna knjiga ne može zamijeniti odnos između dvoje ljudi, a posebno ne „kuharica“ koja nudi rješenja u deset koraka. Mišljenja sam da popularna psihologija ne može zamijeniti psihoterapiju.

Nije važno odakle ćete krenuti, sigurno ćemo doći do onoga što je ključno u vašoj priči, vrlo često govorim klijentima koji dođu na prvu seansu i pitaju odakle početi. U isto vrijeme „Nije važno odakle ćeš krenuti“ ime je  sedmotjedne radionice koju sam osmislila u suradnji s književnicom Karmelom Špoljarić. Radionicu možete započeti bilo kada, potpuno je prilagođena vašim potrebama i jedina zadanost je što traje sedam tjedna.

Mnogo je razloga zašto ne ići na psihoterapiju i još ih je više zašto ići.

Prošli tjedan mi se javila osoba koja me pitala može li doći razgovarati sa mnom, a da mi ne otkrije svoj identitet tj. ime i prezime. Objasnila sam joj da je sve što se događa u psihoterapijskoj sobi strogo povjerljivo pa i njezino ime. Ne postoji način da itko sazna što je netko pričao sa mnom. Čak ni bilješke koje pišem nakon seanse ne sadrže puno ime i prezime. Jedini izuzetak je slučaj kada bih procijenila da je osoba opasna za sebe ili druge. Međutim, takve situacije se u psihoterapijskoj praksi u pravilu ne događaju. One su ipak nešto učestalije u psihijatrijskim ordinacijama i klinikama gdje dolaze pacijenti koji se liječe psihofarmacima.

Imate li osjećaj da ste toliko neispavani da biste mogli prespavati vikend? Jeste li umorni toliko da vam dva tjedan godišnjeg odmora ne bi bila dovoljna? Brinete o svima, a najmanje o sebi? Prezaposlena ste majka koja zbog djece slabo spava? Dajete na poslu sve od sebe, bez ostatka?

Uznemireni ste, tjeskobni, roje vam se crne misli, nemate volju ni za što, ne spavate dobro, imate problema s apetitom? Preplavljeni ste emocijama, gubite koncentraciju, ne možete donijeti odluku, stalno se svađate s partnerom? Svejedno mislite da problem trebate riješiti sami? Vjerujete da ste dovoljno snažni. Izvući ćete se sami iz ovoga, kao i bezbroj puta do sada. Kako je došlo, tako će i proći. Povjerit ćete se prijateljici ili majci. Odlazak stručnjaku je samo za slabiće. Preskupo je. Nitko vam ne može pomoći bolje nego vi sami sebi. No, da li je to baš tako?

Imate li osjećaj da vas partner/ica ne razumije? Stalno dolazi do verbalnih sukoba koji vas umaraju? Imate osjećaj kao da govorite različitim jezicima? Toliko ste umorni od pokušavanja da ste odustali od razgovora? Ta kome treba stalno svađanje pred djecom!? Radite po svojem i puštate partnera/icu da radi po svojem? Dok vam ne prekipi. Tada uobičajeno sve naglo eksplodira u još veći verbalni sukob na kraju kojega se pitate, što imate zajedničko s ovom osobom? Ne bi li možda bilo najbolje da se u miru raziđete?

Prezaposleni ste? Na raspolaganju ste šefu nakon radnog vremena i vikendom? Nemate vremena za rekreaciju, druženje s prijateljicom, hobi, odlazak u prirodu? Imate osjećaj da je sve na vama: nabavka hrane, kuhanje, prljavi veš, peglanje, odgoj djece i pisanje domaće s njima? Ne znate reći „ne“? Ne znate sebe staviti na prvo mjesto? Hvalite se kako možete sve, poput žene zmaja i zbijate šale na vlastiti račun? Ponosni te kako držite sve pod kontrolom dok se iznutra raspadate i gladni ste sami sebe?