„Tebi to ne treba. Nisi luda. To je za mentalno bolesne. Trošiš novac da ti netko ispire mozak. S tobom je sve u redu. Samo se moraš posložiti u glavi. Nitko ti ne može pomoći, osim tebe same. Zašto bi ti išla na psihoterapiju? Sve imaš u životu.“ Ovo su samo neki od komentara i pitanja koje okolina postavlja mojim klijentima kada im oni nakon tri, četiri seanse priznaju da idu na psihoterapiju.
„Svako putovanje počinje prvim korakom.“
Ovaj kratki Vodič za psihoterapiju napisan je s namjerom da početnicima olakšam stresnu situaciju dolaska na prvu seansu.
Znam da je bilo potrebno mnogo hrabrosti da ugovorite termin i napravite taj važni korak. Neki od vas su dugo čekali, ponekad i godinama. No nakon ovoga koraka, sve bi zapravo trebalo biti lakše.
Anksioznost je emocionalno stanje koje izaziva osjećaje brige, napetosti i straha. Razlog zbog kojega netko osjeća anksioznost može biti stvarna ili zamišljena opasnost. Anksioznost ima različiti intenzitet od blage brige do paničnih napada i nemogućnosti funkcioniranja u svakodnevnom životu.
Imate li često osjećaj preplavljujuće anksioznosti? Borite li se s brigama i negativnim mislima o budućnosti? Patite li od paničnih napadaja? Imate li fizičke simptome kao što su prekomjerno znojenje, nesanica, lupanje srca, kratki dah, stezanje u vratu?
Sigurno ste čuli izreku: “Ono što kažeš o drugima, ne govori ništa o njima, već o tebi.“
Ili ste barem jednom slušali prijateljicu kako za drugu osobu govori da je sebična, lijena, manipulativna, egoistična, lažljiva itd. I dok slušate, postaje vam jasno kako ona upravo opisuje sebe. Pitate se kako je moguće da nije toga svjesna. No, istina je da nije i ne može biti.
U početnim fazama veze najčešće prevladava zaljubljenost. Partneri se nerijetko jedno drugome pokušavaju predstaviti u najboljem svjetlu. Normalno je da jedno drugo idealiziraju. No, idealizacija zamagljuje vid. Faza „slijepe“ zaljubljenosti može potrajati godinama. No, kad jednom prođe ova faza ružičastog balona, nastupa nova, puno izazovnija koju treba prevladati kako bi odnos dvoje ljudi nastavio rasti.
Normalno je da su djeca ovisna o roditeljima, emocionalno i na svaki drugi način. Adolescencija je razvojni period kada djeca vježbaju separaciju od roditelja, nalaze svoj identitet i konačno se odvajaju. Da bi se to dogodilo, osoba mora naučiti preuzeti odgovornost za brigu o sebi – fizički, emocionalno, mentalno i financijski. Ponekad se to događa tek u tridesetim godina, i to je u redu. Svatko ima svoje vrijeme.
Međutim, ponekad se događa da osoba uspijeva dosegnuti svoju fizičku i financijsku zrelost, ali ne i emocionalnu. Ovo nije vidljivo na prvu, i lako se naći u partnerskom odnosu s emocionalno ovisnom osobom.
Pandemija, potresi, rat. Pitate li se ima li kraja? I zašto nas sve tako snažno pogađa? Prvenstveno, jer smo ljudska bića i osjećamo. Mnogi osjećaju navalu snažnih emocija, preplavljujuće tjeskobe, brige, straha ili ljutnje. Neki od nas imaju problem sa snom, stresom ili apetitom. Neki ponovno mahnito prate vijesti na Internetu provjeravajući ih svakih pola sata. Brojni pišu gomile statusa i komentara po društvenim mrežama. Rat je zaokupio svu našu pažnju i čini se da se ponovno ne možemo tome othrvati. Izbjeglice pristižu u Hrvatsku i mnogi su se aktivirali u pomaganju, udomljavanju i organizaciji humanitarne pomoći. Svijet nas ovih dana ponovno testira i traži od nas da pomaknemo svoje granice, pronađemo utočište u sebi, kako bi mogli pomoći onima koji su izgubili dom. Ili blisku osobu.
Jeste li se ikada osjećali kao da ste emocionalno, mentalno i fizički iscijeđeni? Kao da nemate više što za dati? Svaki dan vam se čini lošim? Dok obavljate zadatke osjećate se potpuno prazno? Što god učinili, ne vidite smisao? Izgubili ste interese koje ste prije imali, ravnodušni ste, beznadni i bespomoćni? Niste više u stanju odgovoriti na zahtjeve svakodnevnoga života.