#8 Tjeskoba, strah, panika
Posljednjih godinu dana primjećujem da pomoć psihoterapeuta vrlo često traže osobe koje pate od tjeskobe, straha, paničnih napada ili sličnih problema. Strah ima važnu ulogu u našem životu, upozorava nas na stvarnu, prijeteću opasnost. Međutim, ovdje se strah javlja bez stvarnog povoda ili razloga.
To može biti strah od otvorenog prostora, zatvorenog prostora, mraka, buke, ljudi, gužve, napuštanja stana/kuće, vožnje u autobusu, vlaku, avionu, automobilu kao i nemogućnost vožnje automobila. Može biti i strah od toga što bi se eventualno loše moglo dogoditi? Iznenadni, nepredvidljivi panični napadi popraćeni su brojnim fizičkim simptomima kao što su lupanje srca, znojenje, treskavica, vrtoglavica, osjećaj nesvjestice, osjećaj umiranja itd. Dok neki ljudi funkcioniraju svakodnevno s ovakvim i sličnim simptomima, oni drugi na žalost ne mogu izlaziti iz stana/kuće i život im stoji na mjestu. Probajte zamisliti da živite u udaljenom malom mjestu ili na otoku, a ne podnosite vožnju prijevoznim sredstvima.
Neke osobe s ovim problemom žive skrivajući svoje nevolje, dok se drugi žale prijateljima, kolegama, roditeljima, životnim partnerima. Na žalost, najčešće ne dobivaju potrebno razumijevanje, suosjećanje niti pomoć. Barem ne na način koji pomaže. Savjeti koje čuju idu od „Daj se saberi!“, „Nije to ništa!“ do „Nemaš se čega bojati.“
Većina na početku misli da nešto s njima nije u redu fizički, da boluju od tjelesne bolesti. Od liječnika opće prakse dobiju mnoge specijalističke uputnice, najčešće za kardiologa, pulmologa, internista itd. Kad svi nalazi pokažu da ne postoji fiziološki uzrok onda budu upućeni psihijatru ili na psihološko testiranje.
Kako psihoterapija pomaže?
Mnogi dolaze k meni iznenađeni jer su od liječnika obiteljske medicine dobili antidepresive ili anksiolitike. Smatraju da nisu psihički bolesni i ne trebaju lijekove. Oni drugi ciljano idu psihijatru po lijekove. Međutim, radi se o tome da antidepresivi i anksiolitici pomažu kod smanjivanja simptoma, ali dugoročno ne rješavaju pravi uzrok problema.
Individualna psihoterapija će Vam pružiti mogućnost istražiti uzroke, proraditi emocionalne traume i otpustiti psihički teret koji leži u korijenu anksioznih poremećaja. Možda ćete tijekom psihoterapije zatrebati i lijekove. Psihoterapeut će Vas tada uputiti psihijatru. To se događa rijetko, ali događa se. Kad jednom psihički ojačate tijekom psihoterapijskog procesa, lijekovi Vam najvjerojatnije više neće trebati. Možda vam neće trebati uopće. Većini ljudi ne trebaju.
Iskustvo mi govori da se anksiozni poremećaji rješavaju brže ako se javite dovoljno rano nakon prvih simptoma. Nakon šest mjeseci puno ih se lakše riješiti nego nakon šest ili šesnaest godina. Zrelo i mudro je potražiti pomoć kad osjećate da ne možete sami.