Korak u nepoznato

 “Za većinu nas, srce zimskih blagdana skriveno je iza vela vanjskih poslova. No, veo je proziran pa kroz njega, pažljivim pogledom, možemo ugledati misteriju zimskog Sunca, kratkog dana. Kroz veo možemo osjetiti nešto drugo, izvan našeg shvaćanja, nešto ogromno, bogato, pulsirajuće.

U to vrijeme, postavljamo unutrašnju formu koja će voditi ono što ćemo kreirati u vanjski svijet kroz sljedeći sunčev sustav. Sanjamo snove koji će dozrijeti kasnije, u druga godišnja doba.

Blagdani su osnažujuće prilike da nešto učinimo – sami, s našim obiteljima ili prijateljima u zajednici u kojoj živimo.” 

(Dvanaest svetih noći, Rudolf Steiner)

Radionica Korak u nepoznato, jubilarna peta po redu – ples je transformacije i slavlja!

Na ovom mjestu imamo priliku još jednom zastati, disati, promotriti i osjećati.  Ovo je vrijeme za traženje svojeg unutrašnjeg kompasa i podešavanje svojeg barometra. Vrijeme za susret sa sobom u podržavajućem i hranjivom okruženju.

Proći ćemo korak po korak, ritam po ritam, svih 12 mjeseci protekle godine. Plesati ćemo ih. Kroz tijelo, dah i znoj otključati ćemo ih i otpustiti. Nakon što se nađemo u praznom prostoru, imamo priliku kreirati nova iskustva i pozvati ih u svoj život u novoj godini. Materijalizirati ćemo ih bojama, papirima,  crtežima, fotografijama, otiscima, riječima i rečenicama u formi kolaža.

Ova je radionica posebna zbog žive glazbe koju nam donosi  Alex Croce, talijanski glazbenik s istančanim osjećajem za ono što se zbiva u grupi.

Pridružite nam se i dovedite susjede, prijatelje (i neprijatelje) te  partnere!

REFLEKSIJE SUDIONIKA S PRETHODNIH RADIONICA

“Prije godinu dana prvi put sam išla na novogodišnju radionicu i, kao što je to uvijek slučaj s nepoznatim, nisam znala što očekivati. Kako sam dobila mnogo više nešto što sam mogla pretpostaviti, u (tada) novu 2011. godinu sam krenula puna svega – dojmova, ideja, planova, svega onoga što sam mislila učiniti sama sa sobom (ili s drugima) ili za sebe.

Na ovogodišnjoj sam se radionici toga prisjetila. Posebno mi je dojmljiv i moćan bio prolaz kroz svaki mjesec 2011. jer sam na neki način imala priliku „provjeriti“ sve one divne ideje i planove s početka godine. I odjednom me savladala tuga. Shvatila sam da, koliko se god trudila biti prisutna u sadašnjosti, koliko god mi „sada i ovdje“ bila mantra kada počnem skakati na relaciji prošlost-budućnost, previše lako skliznem bilo u jednu (prošlost) ili u drugu (budućnost) stranu. Kao da mi sadašnjost neprekidno izmiče…

Zato sam na ovoj radionici donijela odluku da, za razliku od prošle, u ovoj godini počnem od jedne jedine stvari, jedne ideje ili jednog „plana“ za sebe i da ga se držim, dok god to bude moguće i potrebno. To će biti moja „tema“ s kojom ću započeti 2012. (…)

Uostalom, ne želim se na radionici početkom 2013. s tugom prisjećati još jedne godine u kojoj sam imala priliku (i resurse) učiniti nešto za sebe, a ja, eto, nisam. Ne želim pisati još jedan feedback pun kajanja. Početkom 2013. se želim osvrnuti na ovu, 2012. i napisati „bila je to dobra godina“. M.

“Bilo je božanstveno, toliko pozitivne energije oko mene i u meni. Pokušala sam prepričati prijateljici kako mi je bilo ali u jednom trenutku sam shvatila da je to nemoguća misija, jedino to možeš dočarati ako sam prođeš kroz to. Najveće iskustvo za mene je da sam shvatila da JA VOLIM SEBE i to na sav glas rekla! Kako mi sami sebi kompliciramo život to je nevjerojatno kad shvatiš”. K.

Tražite nešto drugo?