#38 Što kada ostanemo sami?
Djeca se spremaju u srednju školu ili na fakultet u drugom gradu? Ili su možda odselili iz obiteljskog doma? Zasnovali su svoje obitelji i čekaju svoju djecu? Nedavno ste se razveli? Odselili od supruga ili je on otišao? Došli ste do dugo čekane mirovine? Više nemate nikakve obaveze? Tišina se uvukla u vaš dom i polako vas preuzima tjeskoba? Ne vidite smisao u životu? Ne znate što je vaš sljedeći korak? Tonete u usamljenost, prazninu i depresiju? Obavijaju vas crne misli?
Ovo je uobičajeni scenarij osobe čije su se uloge naglo raspale. Uloga majke, supruge, djelatnice u kolektivu. Čini se da se više nema za što uhvatiti. Dolazi do krize identiteta koja nas lako može povući u anksioznost ili depresiju. Potrebno je prisjetiti se tko smo zapravo. Tko smo bili prije svih uloga koje su se nalijepile na naše biće. Nije lako, ali moguće je. Ohrabrujem vas da napravite taj korak i donosim nekoliko savjeta što i kako dalje.
- Izađite iz svojih uloga. Prestanite se identificirati s njima. Kao što je pogubno identificirati se sa svojim trenutnim osjećajima, tako je pogubno identificirati se sa svojim ulogama. One nas ograničavaju i smanjuju, tjeraju da im se podredimo. Puno smo više od majke, supruge, učiteljice, računovotkinje, odgajateljice i socijalne radnice. Život je neiscrpan izvor mogućnosti. Potrebno je samo pogledati izvan granica koje smo si sami nametnuli.
- „Ne znam“ je dobar početak. Često se osjećamo izgubljeno kada nešto ne znamo. „Ne znam“ je prazan prostor koji doista može plašiti. Međutim, to je zapravo odlična startna pozicija. Ništa nije određeno, zadano i nametnuto. Drugim riječima, sve je moguće! Naučite plesati s praznim prostorom, sa strahom, neizvjesnošću i sobom. Život je nepredvidljiv. On je stalna promjena. Dozvolite si novi početak, bez obzira na godine.
- Prisjetite se što ste voljeli raditi kao dijete. Sigurno ste imali neku strast u kojoj ste se mogli izgubiti i zaboraviti na vrijeme. Prisjetite se što ste to voljeli raditi sami? Slušati glazbu, slikali, plesali, pisali? To su djelići vaše ličnosti koje ste zaboravili, ali ta strast je još uvijek tu. Potrebno ju je samo pronaći i oživjeti? Život je godinama nanosio u naše živote naplavine koje nismo mi. To su slojevi koje je sada potrebno oljuštiti i doći do svoje biti.
- Posvetite se sebi. Napokon je došlo vrijeme kada možete raditi sve ono za što dugo niste imali vremena. Otiđite u kino, kazališnu predstavu, izložbu, performans. Ponovno se učlanite u knjižicu. Otputujte sami. Počnite kuhati jela koja volite. Otiđite na masažu, pedikuru, frizuru. Počnite ponovno vježbati. Do sada ste udovoljavali potrebama drugih. Vrijeme je da osjetite koje su to vaše potrebe i da ih stavite na prvo mjesto. Nije to sebičnost, kao što često čujem. To je ljubav prema sebi koju ste godinama potiskivali.
- Vratite se prirodi. Šuma i more liječe. I kad jeste sami, u prirodi se nikada nećete osjećati usamljeno. Učlanite se u planinarsko društvo. Otkrijte što je to nordijsko hodanje. Počnite vježbati yogu na plaži ili u parku, u nekom od besplatnih ljetnih programa. Upišite tečaj o ljekovitom bilju. Zasadite svoj vrt na balkonu. U prirodi ćete naći druge zaljubljenike u prirodu, mnoge zanimljive ljude, tragače, baš poput vas.
Ako se i nakon svih ovih ideja osjećate da ne znate kako dalje, individualnu seansu sa mnom dogovorite na https://docs.google.com/forms/d/15V0JyuZZLayBBjkwLUFTUlDgJ8H7r5J8brR_bDCqLPI/edit.
NAPOMENA: Tekst je izvorno objavljen na https://blog.vecernji.hr/sandra-karabaic.