#57 Pucam po šavovima ili kada potražiti stručnu pomoć?

Potres usred višemjesečne pandemije. Ne jedan nego desetine njih. Od toga više razornih. Stručnjaci ponavljaju, normalno je sve što osjećate. Okolnosti su nenormalne. Stručnjaci predlažu puno dobrih savjeta u medijima. Pokušali ste relaksirati se, slušati glazbu, čitati pozitivne knjige, gledati komedije, pričati s prijateljima i obitelji, vježbati yogu, zdravo se hraniti, heklati, misliti pozitivno, naći smisao, provoditi vrijeme u prirodi, uzgajati ljekovito bilje, imati strukturu u danu. Ali ništa ne radi. Štoviše, osjećate krivnju i sram zbog toga. Posebno vas uznemiravaju tekstovi o tome kako o pandemiji i potresu razgovarati s djecom? Sve su to redom razumni savjeti.

Ali kako razgovarati s djecom kad se doslovno raspadate? Pucate po šavovima. Osjećate se bespomoćno. Skačete na svaki trzaj, ne podnosite buku, bojite se ljudi, patite od nesanice, izgubili ste apetit ili pak gurate u sebe ogromne količine hrane, vrtite se u začaranom krugu crnih misli, anksioznost se penje do plafona, imate panične napade, mislite kako imate srčani udar svakih nekoliko dana, ostajete bez zraka, bezvoljni ste, ne možete ustati iz kreveta, ne možete se fokusirati na posao, čitate četiri knjige o samopomoći istovremeno, guglate po cijele noći.

Tko će razgovarati s djecom kada onog tko bi to trebao – nema. Niste prisutni ni za sebe, a kamo li za druge, pa i vlastitu djecu. I zbog toga se ne trebate osjećati krivima.

Psihoterapeuti često spominju primjer dobre prakse iz aviona. Objašnjavajući protokol u slučaju nesreće, stjuardesa će reći nešto što na prvu može izgledati kontradiktorno. Reći će: „Najprije stavite masku za kisik sebi, a potom djetetu.“ Stjuardesa je u pravu. Ako to ne učinite tim redom, može se dogoditi da dijete ne dobije masku. Ono je premalo da bi pomoglo sebi, zato treba vas. Ali ako najprije krenete stavljati masku za kisik djetetu, postoji mogućnost da ćete sami ostati bez kisika i nećete uspjeti u svojem naumu. Drugim riječima, da biste podržali dijete, najprije trebate podržati sebe. Ako to niste u stanju, nađite stručnjaka mentalnog zdravlja za dijete i sebe.

Zašto biste trebali potražiti stručnu pomoć?

Bez obzira na nelagodu, nepovjerenje, strah, sram, stigmatizaciju i fantazije što će netko misliti ako potražite pomoć – učinite to. Za svoje dijete i sebe. Facebook grupe za psihološku pomoć prepune su vrlo ozbiljnih poziva u pomoć. Ponekad je i to svojevrsni prvi korak, ali često nedovoljan. Ljudi su ponekad izgubljeni, ne znaju kome se obratiti – psihijatru, psihologu ili psihoterapeutu? U Domu zdravlja, bolnici ili privatno? Neka vas to ne spriječi u traženju pomoći.

Svako putovanje počinje prvim korakom, pa i vaše. Nije važno na koja ćete vrata najprije pokucati. Važno je da pokucate. I da kucate dok se ne otvore prava vrata tj. dok ne dobijete podršku koju trebate i zaslužujete. Previše ljudi danas pati zbog problema koji se mogu riješiti stručno vođenim razgovorom. Zauzmite se za sebe i učinite to.

• Otvoreno je mnogo besplatnih linija za psihološku pomoć. Na njima rade volonteri, stručnjaci pomagačkih zanimanja. Oni su tu za krizna stanja i trenutnu pomoć. Ako procjene da trebate dugotrajnu pomoć ili lijekove, znat će tko je pravi stručnjak za vas i kako doći do njega.
• Popričajte s liječnikom obiteljske medicine. On ima saznanja da li u vašoj blizini postoji stručnjak mentalnog zdravlja kod kojega vas može uputiti preko uputnice tj. bez direktnog plaćanja.
• U većim gradovima djeluju neprofitne nevladine organizacije koje pružaju stručnu pomoć za određene skupine kao što su žrtve nasilja, LGBTQ populaciju, učenike koji trebaju pomoć u učenju i sl.
• U Hrvatskoj postoji velika mreža kvalitetno školovanih privatnih psihoterapeuta koji rade uživo i virtualno, preko svih online platformi. Budite sigurni da su završili psihoterapijsku školu. Naziv škole nije važan. Puno bitnije je da se s ovim stručnjakom osjećate dobro, da imate osjećaj kako vas razumije i da pričate istim jezikom. Njegov posao je slušati vas, razumjeti, ohrabriti, podržati i pokazati suosjećanje. Svaka promjena koju napravite ovdje zauvijek je vaša i vrijedna svakog novčića.
• Ako su se simptomi pojavili zbog pandemije ili potresa nađite stručnjaka koji je školovan za rad s traumom. Potres i pandemija su kod jednog broja ljudi mogli izazvati traumu. Međutim, veći je broj onih kod kojih je to bio samo okidač za retraumatizaciju starih, neprorađenih trauma kao što je rat.

NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen na https://blog.vecernji.hr/sandra-karabaic.