#34 Potres kao traumatsko iskustvo
Ako ste se jučer našli u blizini epicentra potresa, vrlo vjerojatno ste iskusili nelagodu, strah ili paniku. Tijelo vam se treslo još nekoliko sati nakon velikog udara. To su sve normalne reakcije na nenormalno iskustvo.
Potres može biti traumatska situacija i može izazvati traumu kod ljudi. Da bi neko iskustvo bilo okarakterizirano kao trauma mora zadovoljiti neke kriterije. Treba biti ugrožen naš život ili život nama bliskih ljudi. Treba postojati opasnost od tjelesne ozljede. Traumatsko iskustvo možemo osjetiti neposredno tj. svjedočiti događaju ili posredno npr. ako doznamo da se dogodilo nekoj nama bliskoj osobi. Neće svaka traumatska situacija kod svih ljudi izazvati traumu. To najviše ovisi o našoj individualnoj otpornosti, mentalnom zdravlju, prijašnjim traumatskim iskustvima i još o mnogočemu. U svakom slučaju vrlo je individualno.
Nakon prvog potresa u Zagrebu u ožujku 2020. godine, moj telefon nije prestajao zvoniti. Iako u strogom lockdownu, danima i tjednima nakon potresa razgovarala sam s prestrašenim ljudima kojima je ova trauma često bila okidač za oživljavanje starih trauma. Normalno je da ljudi reagiraju simptomima i nekoliko mjeseci nakon traumatskog događaja. Stručnjaci kažu da je potres u Petrinji bio mnogo snažniji i razorniji od onoga proljetos u Zagrebu. Dokazuje to i broj poginulih, ranjenih osoba te materijalna šteta. Posljedice za mentalno zdravlje biti će također razorne.
Stanje šoka, bespomoćnosti, pojačani strah, osjećaj izgubljenosti i preplavljenost možda je prvo što ćete osjetiti. Ljudi, baš poput životinja na traumu reagiraju na jednak način: borbom, bijegom i zaleđenošću.
Možda vas adrenalin povuče i osjetite ogromnu navalu energije kojom možete pomicati automobile. Možda ste osoba koja će se cijelim bićem dati u pomaganje drugima, pri tom ne osjećajući glad, žeđ ni potrebu za snom. Možda ste skloniji bijegu. U tom slučaju ćete se povući, pobjeći, fizički se maknuti od mjesta traumatičnog događaja osjećajući strah, paniku, uznemirenost, plačljivost i bespomoćnost. Veliki dio ljudi se na žalost emocionalno zaledi. Traumatični događaj je bio toliko snažan da zablokira sve emocije, kapacitet za osjećanje, razmišljanje i djelovanje. U tom slučaju, nećete osjećati strah, ali niti ništa drugo. Vjerojatno ćete biti prazni, tupi i sve će se činiti besmisleno.
Trajanje ovih reakcija isto je individualno. Neki će biti uznemireni tek nekoliko sati ili dana dok će drugi još dugo ostati uznemireni i stalno proživljavati traumatski događaj, kako na javi, tako i u snu.
Kako si pomoći u danima nakon traumatskog događaja?
- Dajte si vremena. Danima i mjesecima nakon traumatskog događaja možete se osjećati preplavljeno, uplašeno, uznemireno, tjeskobno i panično. Možete patiti od nesanice, imati noćne more, izgubiti apetit i volju za obavljanjem svakodnevnih stvari. Sve je to normalno s obzirom na to što ste proživjeli i neće nestati preko noći. Dajte svojem tijelu i srcu dovoljno vremena da proradi ovaj događaj i da se oporavi.
- Trauma ima tendenciju da se zaključa u tijelo. Krećite se, vježbajte, hodajte, plivajte, šetajte, plešite. Imate li osjećaj da vam se tijelo trese, to je normalno. Pomognite mu i svjesno ga tresite. Dozvolite mu da izrazi ono kako se osjeća. To je način kako se ono nosi s velikim stresom.
- Nekoliko puta dnevno nađite vrijeme za opuštajuće aktivnosti. Slušajte relaksirajuću glazbu, bojajte bojanke za odrasle ili izrađujte fraktalne crteže, heklajte, šivajte, izrađujte nešto rukama. Na ovaj način svjesno smirujete svoj živčani sustav.
- Razgovarajte s bliskim osobama. Razgovarajte s obitelji, s onima koji su imali slično iskustvo. Tražite zagrljaj, utjehu, prisustvo druge osobe. Budite među ljudima, nemojte se izolirati.
- Ukoliko simptomi potraju duže vrijeme ili im je intenzitet takav da ih ne možete izdržati mudro je i odraslo potražiti stručno mišljenje i pomoć. Radim preko svih online platformi te preko telefona. Javiti mi se možete na info@psihoterapija-rijeka com ili na 091/251 3748.