#45 Kako sebe staviti na prvo mjesto?
Prezaposleni ste? Na raspolaganju ste šefu nakon radnog vremena i vikendom? Nemate vremena za rekreaciju, druženje s prijateljicom, hobi, odlazak u prirodu? Imate osjećaj da je sve na vama: nabavka hrane, kuhanje, prljavi veš, peglanje, odgoj djece i pisanje domaće s njima? Ne znate reći „ne“? Ne znate sebe staviti na prvo mjesto? Hvalite se kako možete sve, poput žene zmaja i zbijate šale na vlastiti račun? Ponosni te kako držite sve pod kontrolom dok se iznutra raspadate i gladni ste sami sebe?
Posebno su žene sklone ovome obrascu. Raditi puno radno vrijeme, a ponekad i prekovremeno, biti odgovorna i pouzdana djelatnica, brinuti se o ostalim radnicima kao o članovima obitelji, brinuti se o svim članovima obitelji, o domu, biti uvijek rame za plakanje prijateljicama i obitelji – znači svoje potrebe staviti na posljednje mjesto. Ako pri tom još profesionalno radite neko od pomagačkih zanimanja kao što su medicinska sestra, učiteljica, socijalna radnica, psihologinja, čestitam – osvojili ste bingo!
Zbog čega se žene pobrinu o svima prije nego li o sebi? Zbog osjećaja krivnje, bolesne nesebičnosti, niskog samopouzdanja, osjećaja manje vrijednosti, iskrivljene slike o sebi, prevelikih očekivanja, pokušaja da se dokažu drugima, da ne razočaraju druge. Nastavite niz. Ovaj destruktivni niz duboko je ukorijenjen u žensku psihu koja kao da je manje vrijedna i sreću mora zaslužiti. Treba se potruditi više, bolje, teže, a da joj je pri tom, zabranjeno reći „ne“. Zapravo, zabranjeno joj je osjećati. Nitko je ne pita kako se osjeća pa ni ona sama. A osjeća se iscrpljeno, bez energije, uplašeno, plačljivo, na rubu snage, iskorišteno, glupavo, bezvrijedno. E pa drage moje žene, vrijeme je da se oslobodimo ovih nametnutih okova i počnemo disati punim plućima. Donosim pet savjeta kako do svoje slobode bez osjećaja krivnje:
- Budite svjesni svojih potreba. Većina žena je pod pritiskom svakodnevice zaboravila svoje osnovne, emocionalne potrebe. Uzmite si svaki dan petnaestak minuta vremena, sjetite se i zapišite, što ste voljeli raditi kao dijete, što vas hrani, veseli, puni vaše baterije. To mogu biti male stvari kao ručni rad, ples, glazba, knjige, šetnja u prirodi, kava s prijateljicom, putovanje, samoća, tišina, vrtlarenje.
- Briga o sebi nije izraz sebičnosti nego ljubavi. Svatko tko kaže da ste sebični jer brinete o svojim potrebama nije na vašoj strani. Stavite li svoje potrebe na posljednje mjesto dajte do znanja da nikome niste važni, da ste bezvrijedni i zamjenjivi. Pokažete li im da su vaše potrebe važne, znat će da dobro brinete o sebi, da ste važna, samopouzdana osoba spremna na rast i razvoj. Unatoč vašim predrasudama, počet će vas više cijeniti.
- Stavljanjem sebe na prvo mjesto pomažete drugima. Samo se sjetite stjuardese u avionu dok objašnjava nužne korake u potencijalno opasnim situacijama. Između ostalog, stjuardesa će reći da masku za kisik najprije stavite sebi, a onda pomognete djeci i starijima. Ako ostanete bez kisika nećete moći pomoći onima koji trebaju vašu brigu i asistenciju. Tako je i u životu. Ako nemate dovoljno energije, snage, samopouzdanja, zadovoljstva, pozitivnih stavova, kako očekivati da ih date onima koji to od vas trebaju?
- Reći „ne“ je izraz osobnog integriteta. Slušajte svoje tijelo. Ono ne laže. Zna kad je odgovor „da“, a kad je „ne“. Imate pravo na svoje vrijeme. Imate pravo na odmor, zabavu, dosadu, dokolicu, raditi stvari koje volite. Imate pravo na svoje „ne“. Zdrave granice, kako u privatnim odnosima tako i u profesionalnim su izraz poštovanja i ljubavi prema sebi.
- Ne morate sve odmah i sada. Izvježbajte rečenice poput: „Sada radim nešto važno, molim te pitaj me za dvadeset minuta“, „Čula sam te, ali dozvoli da ti se javim kada budem imala vremena“, „Trebam više vremena za tu odluku“, „Imam prioritete koji su mi važni. Bitno mi je da ti se mogu u potpunosti posvetiti. Možemo li o tome razgovarati sutra u podne?“
Važno je napomenuti da se sve ovo vježba u odnosu s drugima. Ponekad se čini preteško samo odlučiti i početi od ponedjeljka. Stari, duboko utabani obrasci lako nas vraćaju na stari put. Jedna od zadaća psihoterapije je izvježbati sve ovo u odnosu s psihoterapeutom čiji je posao da vas podrži, ohrabri i vodi prema zdravijim emocionalnim obrascima. Zato je psihoterapijski odnos reparacijski, on ispravlja krive drine.
NAPOMENA: Ovaj tekst je izvorno objavljen na https://blog.vecernji.hr/sandra-karabaic.