Pandemija

Povezujete li i vi svoje simptome s početkom pandemije? Nikad prije niste patili od anksioznosti, strahova, paničnih napada, depresije, nervoze, bezvoljnosti, ovisnosti? Simptomi su vam se ušuljali gotovo preko noći? Vjerovali ste da se to događa nekom drugom. Ne vidite s čim bi simptome povezali osim bolesti Covid-19?  Niste sigurno što vam se događa, ali nije ugodno. Ne pričate o tome ni s kim. Pitate se zašto se to događa? Zašto sada? Zašto vama?

Prošlog je tjedna društvenim mrežama kružila šokantna fotografija iz jednog hrvatskog doma za stare i nemoćne. Imala sam nesreću vidjeti je još necenzuriranu. Zaledila sam se. Ostala bez daha. Ne ulazeći u to tko je i zbog čega snimio fotografiju, osupnuta sam činjenicom da se ta fotografija dogodila. Dogodila se u vrijeme pandemije kada je većina domova zatvorena za posjetitelje.  

Od pojave pandemije na našim prostorima znatno se povećao broj osoba koje traže stručnu pomoć. Za neke od njih to je prvi put u životu. Za druge, ponovno uključivanje u psihoterapijski tretman nakon puno godina od poboljšanja simptoma. Za treće, pogoršanje postojećih simptoma i pojačani nastavak tretmana. Simptomi se najčešće kreću od anksioznosti i depresije do stresa i posttraumatskog stresnog poremećaja.
O ovome često čitamo u medijima i vijest više nije nova i iznenađujuća.

Potres usred višemjesečne pandemije. Ne jedan nego desetine njih. Od toga više razornih. Stručnjaci ponavljaju, normalno je sve što osjećate. Okolnosti su nenormalne. Stručnjaci predlažu puno dobrih savjeta u medijima. Pokušali ste relaksirati se, slušati glazbu, čitati pozitivne knjige, gledati komedije, pričati s prijateljima i obitelji, vježbati yogu, zdravo se hraniti, heklati, misliti pozitivno, naći smisao, provoditi vrijeme u prirodi, uzgajati ljekovito bilje, imati strukturu u danu. Ali ništa ne radi. Štoviše, osjećate krivnju i sram zbog toga. Posebno vas uznemiravaju tekstovi o tome kako o pandemiji i potresu razgovarati s djecom? Sve su to redom razumni savjeti.

COVID-19 donio je i previše nevolja cijelome svijetu, ali čini se, to ipak nije sve. Liječnici sve češće izvještavaju o post COVID-19 sindromu od kojeg obolijevaju ne samo oni s teškim simptomima već i oni koji su bili asimptomatski. Sumnja se kako se radi o prikrivenoj infekciji organizma koja prolongira imunološki odgovor. Da je zdravstvena zajednica ovo shvatila ozbiljno, govori činjenica što se diljem svijeta otvaraju post COVID-19 ambulante.

Naravno da se sjećam gdje sam bila kada je u Hrvatskoj dijagnosticiran prvi slučaj korone. Sjećam se i natpisa na vratima ljekarni „nemamo maske“. Preko noći smo ušli u lockdown. Krenula je škola na televiziji. Počela sam raditi od doma. Trebala sam propusnice za drugu općinu. Maske se i dalje nisu mogle kupiti u ljekarnama pa sam nosila istu medicinsku masku danima. Bila sam sretna što sam imala cijelu kutiju tankih, plastičnih rukavica koje sam kupila za pranje prozora i wc-a. Šivala sam platnene maske. Pomno sam pratila što govori Stožer. Život mi se promijenio preko noći i morala sam naći ono dobro u njemu kako bih preživjela. Dogodile su se i dobre stvari. Pokušala sam ih pobrojati. Sigurna sam da sam mnoge zaboravila.

Nikad nismo živjeli u nesigurnijim vremenima. Pandemija, lockdown, potres, gubitak posla, financijski krah. Imate li i vi dojam da ništa ne možete kontrolirati? Da se život kreće prebrzo, neplanirano, neizvjesno? Osjećate li se da ste izgubili konce vlastitog života? Sigurnost koju ste nekad imali nestala je preko noći? Ne znate za što se uhvatiti? Osjećate da gubite tlo pod nogama? Situacija se čini bezizlazna?