Biblioterapija – moćan alat mentalnog zdravlja

„Dok čitamo, mi smo vječnom u zajedništvu s drugim.“ Virginia Woolf

Kao psihoterapeutkinju klijenti me često pitaju da im preporučim dobru self help knjigu. Nikad to ne činim. Kažem da radije odu u knjižnicu i čitaju romane, kratke priče i poeziju. Zato što vjerujem da je moć dobre literature bolja od najbolje self help knjige.

Kod čitanja postoji snažna povezanost i identifikacija s likom te osjećaj razumijevanja. Čitanje je odmor od surove realnosti i lijek za svakodnevni stres. Čitanjem raste naša empatija, samopoimanje, mentalno zdravlje, a čitanje je i katalizator za promjene u ponašanju.

Postoji i korak više, način na koji korištenje literature direktno poboljšava mentalno zdravlje. To je biblioterapija. Terapijska dimenzija biblioterapije očituje se u dijalogu voditelja grupe te emocionalnom odgovoru članova. Dakle, proces rasta i oporavka događa se i zbog dijaloga nakon čitanja, a ne samo zbog čitanja literature. Drugim riječima da bi se nešto zvalo biblioterapija mora postojati interakcija između tri elementa: literature, članova i voditelja grupe.

U biblioterapiji se koristi svakojaka literatura: fikcija, ne-fikcija i kombinacija. To uključuje kratke priče, novele, biografije, poeziju, romane ili dijelove romana.

Biblioterapijske grupe su popularne u psihijatrijskim ustanovama, zatvorima, u radu s djecom i adolescentima, tjelesnim invalidima, u domovima za stare i nemoćne, kao i kod umirućih. Može se koristiti i u individualnom psihoterapijskom ili psihosocijalnom radu.

Zašto je biblioterapija učinkovita?

Efikasnost leži u korištenju literature kao primarnog alata. Pomoću njega se pozivaju zdravi aspekti ličnosti. Zato je biblioterapija više usmjerena na osnaživanje i ohrabrivanje nego na dijagnostiku. Efikasnost najviše ovisi o voditeljskoj sposobnosti da izabere literaturu koja će odgovarati individualnim potrebama i interesima, koja će izazvati dijalog, dublje razumijevanje i zanimanje. Dobar voditelj tj. biblioterapeut je prije svega dobar slušatelj. On poznaje potrebe i unutarnje sukobe članova svoje grupe. Vještina je slušati što je rečeno, ali i ono što nije rečeno.

Dobrobiti biblioterapije su razne. Ona povećava kapacitet za fokus koji je posebno slab kod osoba koje pate od anksioznosti i depresije. Raste kapacitet za razumijevanje vlastitih emocija. Razvija se ekspresija osjećaja kao i nošenje s negativnim emocijama. Povećava se razumijevanje sebe kao i samopercepcija.

Također, biblioterapija predstavlja jedinstveno ogledalo u kojem se članovi ogledaju. Oni dolaze u kontakt s unutrašnjim dijelovima sebe kao što su tuga, žalovanje, sram, krivnja, ljubav. Biblioterapija potiče rad s osjećanjima. Posebno je prigodna za one koje se srame i boje se da će zvučati glupo. Biblioterapija pruža afirmaciju sebe kroz davanje mišljenja, refleksije ili asocijacije.

Biblioterapija se ipak najčešće izvodi u grupi. Na taj način se stvara svjesnost o drugima i uče se osnove socijalne vještine. Kao ljudsko biće ne možemo samo biti svjesni drugih, već imamo i osjećaje za njih. Ponekad je teško priznati da trebamo druge. U grupi je to jednostavnije.

Također, od grupe možemo profitirati kad nam članovi daju drugačiju perspektivu realiteta. Povećava se naša svijest o realitetu. Posebno kad biblioterapeut naglasi da je stvari moguće vidjeti na drugačiji način.

Nakon dugogodišnjeg rada u raznim institucijama mentalnog zdravlja kreirala sam online program biblioterapije kojem se mogu priključiti svi. Nakon osmotjednog programa moguće je nastaviti rad u peer grupi. Više informacija pročitajte na https://psihoterapija-rijeka.com/citalacki-online-klub-biblioterapija/.

Sviđa vam se članak? Pretplatite se na newsletter i sve novosti Vam stižu u inbox.