#55 Anksioznost je plaš iza kojeg se krijemo

Ima jedna tiha, nevidljiva pandemija koja se događa u pozadini korone, potresa, nastave na daljinu i lockdowna. Ta pandemija je počela puno prije Covida, ali se stupanjem na scenu svih nabrojenih aktera rasplamsala. O njoj se sve češće otvoreno govori u javnosti. To je pandemija anksioznih poremećaja.

Strah je star koliko i ljudska rasa i neophodan je za preživljavanje. To je intenzivan biološki, adaptivan, fiziološki i ponašajni odgovor na specifičnu, stvarnu pojavu opasnosti. Opasnost je realna i ciljana pa osoba ima nagon da djeluje jednim od tri urođena odgovora: bijeg, borba ili zaleđivanje.

Anksioznost je također normalni dio života, svima poznat. Međutim, kada izmakne kontroli i preuzme moć nad nečijim životom pretvara se u emocionalni problem. To je psihološko stanje napetosti ili nelagode zbog nedefinirane, bezoblične i neizvjesne prijetnje ili opasnosti. Kod anksioznosti postoji strepnja ili briga zbog moguće buduće nesreće, vrlo često nerealne ali samoprožimajuće. Radi se o nerealnoj percepciji sebe i drugih, svojevrsnoj distorziji u mišljenju. Zbog toga, osoba koja pati od anksioznosti ne zna kako se ponašati i kako si pomoći

Zajedničko anksioznosti i strahu su kognitivna procjena opasnosti, briga i bojazan, subjektivni osjećaj nelagode i tenzije, snažna reakcija autonomnog živčanog sustava te osjećaj da će se nešto dogoditi.

Prisutne su intenzivne, nametljive negativne misli. U glavi se vrste najgori scenariji, crne misli o bolesti, nesrećama i smrti. Na emocionalnoj razini česta je pretjerana zabrinutost, pesimizam, preplašenost, intenzivan strah bez vidljivog razloga, ponekad i teror. Također, tu su i tjelesni simptomi: znojenje dlanova, drhtavica, ubrzano kucanje i/ili lupanje srca, nesanica, mišićna napetost, tenzija, promjene apetita i spavanja, noćne more, stezanje u grudnom košu, stezanje u vratu. Na ponašajnoj razini osoba traži izlaz pa osjeća nemir, vrpolji se ili šeta.

Ljudi traže stručnu pomoć kada je ugroženo njihovo svakodnevno funkcioniranje

Osoba se često dugo vrti u začaranom krugu ne shvaćajući da se uplela u mrežu anksioznosti koja napada na svim razinama. Jer, mi ljudi smo višeslojna bića i sve je povezano. Misli, emocije, tijelo i ponašanje samo su različiti vidovi ljudskog postojanja.

Veliki dio mojih klijenata dolazi zbog ovog problema. Tako je bilo prije pandemije, a sada je ta brojka poprilično narasla. Pandemija i sve što je ona donijela sa sobom – zatvaranje radnih mjesta, ugrožena egzistencija, realna šansa od zaraze, smanjenje fizičkog kontakta, otuđenost, usamljenost, izolacija – samo se dobro uklopilo u postojeće stanje, dodatno naglašavajući problem. Stručnu pomoć traže  oni kojima se postojeće stanje pogoršalo ili ponovno javilo, ali i oni koji nikad prije nisu imali navedene simptome.

Također, ljudi dolaze tražiti stručnu pomoć onda kada anksioznost počne ugrožavati njihovo svakodnevno funkcioniranje. Neki više nisu u stanju voziti automobil i zbog toga pati cijela obitelj. Neki ne podnose vožnju autobusom ili avionom. Neki ne mogu ući u zatvoreni prostor gdje ima više ljudi kao što su kazalište, kino, kafić, ali i razred ili domjenak na poslu. Poneki se počinju bojati praznog prostora i ne mogu proći glavnim gradskim trgom ili šetnicom. Neki se boje ići bilo gdje da ih ne spopadne neočekivani panični napad s kojim se ne znaju nositi.

Odakle poplava anksioznih poremećaja u društvu?

Uzrok nije jednoznačan, jednoslojan ni jednostavan. Štoviše, rekla bih da je za svakoga u podlozi nešto drugo. Generalno, vjerujem da je anksioznost plašt tj. obrana koja skriva ono što istinski jesmo. Sve ono što nam se događa u životu ali ne stižemo emocionalno proraditi, probaviti i otpustiti. Jer život je prebrz, predinamičan, neočekivan na svim razinama. Previše informacija, previše događaja i previše emocija. Mnogo toga događa se na nesvjesnoj razini i mnogo toga potiskujemo, ne želimo si priznati, a kamo li izgovoriti na glas. Nedavno sam čula da je autentičnost hrabrost. Ali neautentičnost vodi u psihičke poremećaje ako ne i u bolest.

Godine 1914. znanstvenik Hall napravio je listu od 135 fobija. Znanstvenik Melville 1977. godine je tu listu proširio na 221. Bilo da patite od fobije, paničnog poremećaja, generaliziranog anksioznost poremećaja ili posttraumatskog stresnog poremećaja ili ste samo pretjerano anksiozni, vrijeme je da se okrenete sebi. Da isključite pametni telefon, laptop i ostale ekrane te u tišini sebi priznate tko ste.

NAPOMENA: Ovaj tekst izvorno je objavljen na https://blog.vecernji.hr/sandra-karabaic.