#85 Projekcija ili umijeće prebacivanja krivnje
Sigurno ste čuli izreku: “Ono što kažeš o drugima, ne govori ništa o njima, već o tebi.“
Ili ste barem jednom slušali prijateljicu kako za drugu osobu govori da je sebična, lijena, manipulativna, egoistična, lažljiva itd. I dok slušate, postaje vam jasno kako ona upravo opisuje sebe. Pitate se kako je moguće da nije toga svjesna. No, istina je da nije i ne može biti.
Definicija
Radi se o vrlo čestom obrambenom mehanizmu – projekciji – kojim se branimo od vlastitih nesvjesnih i neprihvaćenih stavova, emocija i ponašanja. Pojednostavljeno, ono što ne prihvaćamo kod sebe „projiciramo“ u druge ljude. Pri tom, u drugima možemo vidjeti i kvalitetne osobine za koje smatramo da ih sami ne posjedujemo. Možda smatramo da je kolega na poslu vrlo organiziran i inteligentan, a da pri tom ne vidimo da i sami posjedujemo iste osobine jer su nas u djetinjstvu uvjeravali da smo smotani, a susjeda je pametnija od nas.
Međutim, istina je da ne možemo vidjeti u drugima ono što sami ne posjedujemo.
Ekstremno negativna projekcija je predrasuda. Pri tom, možemo osjetiti snažne negativne emocije kao što su mržnja, odbojnost, ljutnja i prijezir prema nekome tko je različit od nas. Može se raditi o ljudima druge nacionalnosti, spola, rase, boje kože ili seksualne orijentacije. Pri tom, nalazimo opravdanje za svoje negativne emocije koje inače nikako ne bismo mogli osjetiti i priznati si da ih osjećamo.
Odgovornost
Živeći u svijetu projekcije, umjesto da preuzmemo odgovornost za svoj život, prebacujemo je na druge ljude. Drugi postaju odgovorni tj. „krivi“ za sve loše što nam se događa. Pa ćete tako često čuti da je kriva politika, političari, država u kojoj živimo, ekonomska situacija, šef, suprug, nesretno djetinjstvo itd. Naravno da sve nabrojano ima svoj dio odgovornosti. Ali on nije sto posto. Tek kad preuzmemo svoj dio odgovornosti, projekcija nestaje.
Ventiliranje
Projekcija se javlja i pri tzv. „ventiliranju.“ Npr. nađete niz svojih se na kavi s prijateljicom i saspete joj sve svoje probleme. Pričate satima i ništa vas ne može zaustaviti. Ono što zapravo činite, prebacujete teret svojih bolnih emocija drugoj osobi. Oslobađate ih se i barem privremeno, osjećate se bolje. Međutim, tu se ne događa nikakva promjena i bolni osjećaji će se vratiti. Sve što ste učinili jest da ste svoje emocionalno „smeće“ prebacili u koš druge osobe te se sada ona može osjećati jednako loše. Sigurno ste se nekad našli u poziciji da vama netko „ventilira“ probleme? Kako ste se nakon toga osjećali? Sigurno ne poletno, živo i radosno. Već energetski i emocionalno iscijeđeno i umorno.
Razvojno gledano, ovo je ono što male bebe čine skrbnicima. Obzirom da se ne mogu nositi s bolnim emocijama, plaču. Majka uzima na sebe dio tih bolnih emocija, tješeći bebu, emocionalno ih prerađuje unutar sebe i vraća bebi u prihvatljivom obliku. Na taj način se beba uči samoregulaciji.
Projekcije ne rješavaju probleme
Projekcije su dio svakodnevnog života. Međutim, trebamo se zapitati kako i zašto ih rabimo? Jer, one su privremena „štaka“ pomoću koje nećemo riješiti problem. Samosvjesna osoba zna da je ljuta na muža ne zbog toga što je on ostavio čašu na krivom mjestu nego zato što ju je naljutio šef na poslu.
Izaći na kraj sa svojim negativnim i bolnim emocijama nije lako, ali je moguće. Danas postoje razni vidovi stručne pomoći gdje uz profesionalno vodstvo možete naučiti, korak po korak, polako, jer radi se o procesu – suočiti se sa sobom. Priznati sebi što osjećate. Prihvatiti da su bolne emocije dio života. Naučiti nositi se s njima. Priznati sebi da niste idealni i da nekad činite loše stvari zbog kojih se kasnije osjećate loše. Prihvatiti dobre i loše dijelove sebe. Integrirati ih.
Puteva je bezbroj. Samo trebate učiniti prvi korak. Jer, svako dugačko putovanje počinje baš tim prvim korakom.
Osim toga, obrambeni mehanizmi su tu da nam služe. Vrijedno je poraditi na sebi da možemo koristiti one zrele, odrasle obrambene mehanizme kao što ne npr. humor, za razliku od primitivnih, u koje spada projekcija.