#81 Rat kao retraumatizirajuće iskustvo
Pandemija, potresi, rat. Pitate li se ima li kraja? I zašto nas sve tako snažno pogađa? Prvenstveno, jer smo ljudska bića i osjećamo. Mnogi osjećaju navalu snažnih emocija, preplavljujuće tjeskobe, brige, straha ili ljutnje. Neki od nas imaju problem sa snom, stresom ili apetitom. Neki ponovno mahnito prate vijesti na Internetu provjeravajući ih svakih pola sata. Brojni pišu gomile statusa i komentara po društvenim mrežama. Rat je zaokupio svu našu pažnju i čini se da se ponovno ne možemo tome othrvati. Izbjeglice pristižu u Hrvatsku i mnogi su se aktivirali u pomaganju, udomljavanju i organizaciji humanitarne pomoći. Svijet nas ovih dana ponovno testira i traži od nas da pomaknemo svoje granice, pronađemo utočište u sebi, kako bi mogli pomoći onima koji su izgubili dom. Ili blisku osobu.
Transgeneracijski prijenos traume
Rat na našim područjima ima posebno značenje. Povijest ratovanja dugačka je i bogata. Možete, poput mene, biti rođeni u mirno vrijeme, a da rat ipak ostavi neizbrisiv trag tijekom vašeg odrastanja. Možda ste se naslušali priča o partizanima, ubijanjima, gladi, bježanju, logorima, oružju i smrti. Ili ste se nagledali ratnih filmova. Vaši djedovi bili su u ratu i tijekom odrastanja pričali ratne priče. Preživjeli su ranjavanje i gubitke bliskih osoba. Možda su patili i od PSP-a iako to tada nije imalo ime. Igrali ste se rata i to je bio normalni dio vašega djetinjstva.
Ukoliko imate svoja osobna ratna iskustva iz primjerice Domovinskog rata, cijela priča dodatno dobiva na težini. Nova i snažna stresna situacija, kakva trenutno vlada, može u nama probuditi stara, a emocionalno ne prorađena traumatična iskustva. Možda ste se do sada dobro nosili sa potisnutim sadržajima, pokušavajući preživjeti u svakodnevnoj utrci života. Možda ste se tek sad opustili, ali pod navalom novih slika i informacija, staro je iskustvo oživjelo i pojavilo se na površini vašeg emocionalnog života.
Što je trauma?
Trauma je iskustvo u kojem je osoba proživjela opasnost od stvarne ili moguće smrti te ugrozu tjelesnog integriteta. Normalne reakcije na to su veliki strah, bespomoćnost i užas. Razlog zbog čega se možda ne sjećate ili ništa ne osjećate u odnosu na proživljeni događaj jest disocijacija – obrambeni mehanizam koji vas štiti da osjetite što se dogodilo jer je previše bolno.
Trauma ima razorni učinak na psihički integritet, identitet, pojam o sebi, samopouzdanje, osjećaj sigurnosti, emocije i ljudske odnose. Drži nas zarobljenima. Obrambeni mehanizmi nam ne dozvoljavaju da osjetimo negativne emocije, ali nas brane i od onih pozitivnih.
Ako se prepoznajte u gore navedenim redovima, dobro je potražiti stručnu pomoć. U održavanju svakodnevnog mira pomoći će i nekoliko savjeta:
Uspostavite kontrolu nad količinom i izvorom informacija. Izaberite jedan Internet portal ili tv kanal. Dva put u danu sasvim dovoljno je provjeravati vijesti. To će smanjiti količinu stresa, straha i negativnih misli koje vas opsjedaju. Uznemirenost koju osjećamo je normalna, ali stalnim provjeravanjem vijesti nećemo povratiti sigurnost za kojom toliko žudimo. Samo će nas držati u začaranom krugu tjeskobe i nesigurnosti.
Priznajte si svoje osjećaje. Priznajte sebi da ste uznemireni, preplašeni, tjeskobni, bezvoljni ili u stresu. Bježanje od onoga što osjećamo, produbljuje problem i čini da on raste. Čim si priznamo kako se osjećamo, normaliziramo svoje emocije. Normalno je da smo tužni ili uznemireni kada se događa nešto tako strašno kao što je rat.
Razgovarajte o tome što vas muči. Važno je na glas izgovoriti što osjećate. Ponekad je dovoljno povjeriti se prijateljici, partneru, kolegi da biste se osjećali bolje. Ako vas oni ne mogu čuti zbog razine vlastitih negativnih misli i osjećaja, pokušajte to napisati. Ako i to ne pomaže, potražite stručnu pomoć.
Izađite iz kruga bespomoćnosti. Ljudi se najjadnije osjećaju kad su bespomoćni. Ono što pomaže je akcija. Osjećaj da nešto možete učiniti i činite. A svatko može pomoći, barem malo. Humanitarne akcije ovih dana su brojne. Donirati možete hranu, odjeću, higijenske potrepštine, školski pribor. Možete uplatiti novčanu donaciju. Ili darovati svoju energiju, rad i vrijeme. Izaberite što možete dati i učinite to.
Održite rutinu. Organizacija, struktura i dosljednost daju nam granice zbog kojih se osjećamo sigurno. U teškim vremenima, važno je držati se svakodnevnog rasporeda. Predvidljivost nam daje osjećaj kontrole umjesto beznađa. A to je ono što trebamo u teškim vremenima.
NAPOMENA: Ovaj tekst izvorno je objavljen na https://blog.vecernji.hr/sandra-karabaic.