#66 Što kada djeca zamjene uloge s roditeljima?
„Jednostavno moram pomagati. Nudim savjete i pomoć šakom i kapom – kolegicama, poznanicama, susjedima, prijateljima, majci, sestri, baki. Volontiram u azilu za napuštene životinje dva puta tjedno. Volontiram i u domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Brinem i za jednu bakicu, odem joj u trgovinu i nekad je odvedem k liječniku. Nije mi teško. Jednostavno ne mogu proći pored nesretnog stvorenja, a da ga ne nahranim i ne zbrinem na neki način. Bila to napuštena mačka ili prosjak. Nemam svoju obitelj i imam dovoljno slobodnog vremena s kojim ne znam što bih. Često ostajem u uredu do kasno. Odradim poslove koje mi kolegice ostave. One imaju obitelj i nemaju vremena, a posla je puno. Jako brinem o majci jer je slabog zdravlja. U pauzi odem prošetati njezinog psa da ne mora ona“, priča vesela, plavokosa žena u tridesetim godinama. Smije se i žustro gestikulira. Čini se da njezin život teče kao po špagi.
Ipak, nije tako. Javila mi se jer ima učestale aritmije, tjeskobu i panične napade. Živi s dečkom koji je samoživ i nezainteresiran za nju. Pomorac je pa je često sama kod kuće. Kad je na kopnu, puno se svađaju. On želi obitelj, ali ona još nije spremna imati djecu. Smatra da ima vremena.
Na seansama puno priča o bolesnoj majci, požrtvovnom ocu, sestri koja nikako da odraste, sredi se i ostavi roditelje na miru, prijateljicama, napuštenim mačkama koje povremeno udomljuje, baki kojoj kupuje sve što treba. Kad joj kažem da želim čuti nešto o njoj, npr. kako se osjeća – gleda me zbunjeno i ponestaje joj riječi. Njezin život dramatičan je, ali drame pripadaju drugim ljudima. Brigu o sebi stavila je na zadnje mjesto. Ne osjeća da joj nešto treba.
Mala, velika djevojčica
Ovo se često događa kad majka i dijete zamijene uloge. Umjesto da se majka brine o emocionalnim potrebama djeteta, događa se suprotno. Majka moje klijentice psihički je bolesna otkad je ona bila beba. Iako je majka brinula da djevojčica bude sita i čiste odjeće, ona se nikad nije brinula za njezine emocionalne potrebe. Zbog svoje bolesti, svoje je emocionalne potrebe stavila na prvo mjesto pa su se djeca brinula za njih. Mala, a velika moja klijentica razvila je posebne antene koje su joj slale informacije kako se njezina majka osjeća i što je potrebno napraviti za malo pažnje, naklonosti i ljubavi. Čitavo djetinjstvo hodala je po jajima kako ne bi majku razljutila, uznemirila ili učinila nešto da joj se zdravstveno stanje ne bi pogorša.
Moja klijentica će o svojem djetinjstvu reći:“ Imala sam lijepo djetinjstvo. Sestra i ja smo se dobro slagale. Roditelja se baš i ne sjećam. Čuvala nas je baka. Ne pamtim puno, ali bilo je bolje nego su imala mnoga djeca jer je otac imao dobru plaću. Imale smo sve što smo poželjele.“
Pomaganje kao životni poziv
Kad smo zaronile dublje tijekom razvojnog istraživanja klijentica je osvijestila da je majka oduvijek igrala ulogu žrtve o kojoj se ona brinula. Bila je pasivno agresivna, manipulativna i usmjerena na sebe. Obitelj je postrojila tako da se svi brinu o njoj. Suprug je radio i zarađivao, svekrva je odgajala djecu, djeca su brinula o njezinim emocionalnim potrebama. Majka nikad nije doista odrasla. Sama je bila dijete i trebala je zamjensku majku da brine o njoj. To je postala moja klijentica.
Međutim, to je postao njezin životni obrazac. Duboko u sebi vjerovala je da naklonost i ljubav zaslužuje samo ako brine o drugima. Nikad nije naučila emocionalno brinuti o sebi. Jer u djetinjstvu nitko nije emocionalno brinuo o njoj. Cilj njezinog psihoterapijskog procesa bit će osvijestiti njezine emocionalne potrebe i naći način da ih zadovolji. Najčešće je cilj psihoterapije odrasti, ali moja klijentica ima zadatak dozvoliti sebi biti djevojčica. I konačno, od drugih zatražiti ono što joj nedostaje – brigu, podršku, suosjećanje i ljubav – koje daje drugima.
Mnoge odgojiteljice, učiteljice, pedagoginje, psihologinje, defektologinje, medicinske sestre, njegovateljice, liječnice, socijalne radnice – imaju sličnu životnu priču zbog koje su odlučile pomagati drugima i od toga napraviti svoj poziv.
Ako mislite da i vi imate sličan problem uključite se u moj online program „OsnaŽena“ i izbavite se iz začaranog kruga pomaganja. Naučite sebe staviti na prvo mjesto bez osjećaja krivnje!
Napomena: Ovaj tekst je izvorno objavljen na Večernjakova Blogosfera.