#65 Kako imati i održati zdrave granice?

Događa vam se da mislite i osjećate „ne“, ali kad netko pita za uslugu klimate glavom i govorite „da“? Štoviše, sami nudite pomoć i savjet drugima, čak i kad nitko to ne traži? Tuđe potrebe za vas su naredba i ispunjavate ih skoro automatski? Svoje emocionalne potrebe stavljate na posljednje mjesto? Čini se da su svi važniji od vas – djeca, partner, roditelji, kolege, susjedi pa čak i poznanici. Trudite se svima udovoljiti jer vjerujete da ćete tako biti prihvaćeni, cijenjeni i voljeni? Palo vam je na pamet da to baš tako i ne funkcionira, ali ne znate kako drugačije?

Ovo nije čudno kada znamo da je jedna od naših najdubljih potreba pripadati tj. imati odnos. Mi trebamo druge ljude jer trebamo nova učenja i iskustva. Emocionalne granice su sve što nas odvaja i pokazuje gdje počinjemo i završavamo u odnosu na druge ljude.

Jedan od prvih razvojnih zadataka djeteta je povezati se sa svojim roditeljima, posebice majkom. Dijete bi trebalo imati osjećaj da je dobrodošlo i sigurno. To će se dogoditi ako roditelji stvore konzistentan, topao i predvidljiv emocionalni odnos. Majka uči dijete na odnos sa svijetom kroz privrženost s djetetom. Majka odgovara na potrebe djeteta koje nema svijest o sebi odvojeno od majke. To je simbioza.

Diferencijacija

Procesom separacije – individualizacije dijete započinje odvajanje od majke kroz nekoliko različitih psihičkih procesa od kojih je prva diferencijacija. U odrasloj dobi, to je sposobnost emocionalnog kontakta s drugima uz očuvanje autonomnosti u emocionalnom funkcioniranju. Slabo diferenciranoj osobi nedostaje emocionalna granica između sebe i drugih te granica koja sprječava da emocije nadvladaju njezin proces razmišljanja. Takva osoba automatski upija tuđu tjeskobu i stvara znatnu tjeskobu u sebi. Veća diferencijacija znači manje stresa i više zdravlja.

Imate li djecu sigurno znate da dobro poznatu „ne“ fazu iz dječjeg razvoja. Tako dijete vježba svoje granice i integritet. Djeci kojoj je zabranjeno reći „ne“ učinjena je nepravda za cijeli život. Ako ne možemo reći „ne“, gubimo kontrolu nad životom. Štoviše, ljudi će nas teško razumjeti ako ne govorimo „ne“ i bit će zbunjeni s nama. To je izvor mnogih nesporazuma, svađa i konfliktnih situacija.

Dobra vijest je da ono što niste odradili u djetinjstvu, možete nadoknaditi u odraslosti. Štoviše, ne postoji odrasla osoba koja nema dugova iz prošlosti. Sazrijevanje i odrastanje su cjeloživotni proces.

Ako ste se pronašli u gornjim redovima, sigurno se pitate što možete učiniti ne biste li naučili postaviti zdrave emocionalne granice i naučili reći „ne“. Donosim nekoliko savjeta.

  1. Preispitajte svoje emocionalne potrebe. Odrasla osoba kao i dijete ima emocionalne potrebe. To su ljubav, povezanost, prihvaćanje, pripadanje, sigurnost, predvidljivost, odnos s bliskom osobom. Da li su vaše emocionalne potrebe zadovoljene bezuvjetno ili ih kupujete svojim „da“ dok mislite i osjećate „ne“?
  2. Preispitajte što osjećate. Da li ste jedna od onih osoba koja na pitanje „kako si?“ uvijek odgovara „dobro“ , sa smiješkom na licu? Ili imate potrebu do u tančine opisati kako se osjećate? Da li se skrivate iza maske i uloge koju igrate? Da li sebi možete priznati kako se osjećate? Jer ako ne priznate sebi, nećete moći priznati ni drugima. Ponekad je teško doći do autentičnih emocija. Tu posebno pomaže umjetnost: crtanje, plesanje, pisanje, čitanje i slušanje glazbe. Nađite svoj medij, gdje se osjećate kao kod kuće.
  3. Dajte si vremena za odgovor. Ponekad na tuđi upit reagiramo toliko automatski da se ne uspijemo snaći. Ovdje pomažu jednostavne rečenice koje možete uvježbati unaprijed. Na primjer: „daj mi malo vremena da razmislim“, „ne mogu ti odgovoriti odmah, moram vidjeti kako se osjećam s tim“, „na tvoje pitanje mogu odgovoriti za sat vremena kad dovršim posao koji radim“, „kako ti se čini da o tome razgovaramo sutra u osam sati?“ itd.
  4. Naučite sebi reći „ne“. Ako ne možete sebi reći „ne“, teško ćete to moći reći drugima. Počnite od jednostavnim stvarima kao što su pitanja: što volim/ne volim, što biram/ne biram, za što sam dostupna/nisam dostupna, čemu želim reći da/ne.
  5. Dozvolite si promijeniti mišljenje. Ne želite pogaziti svoju riječ, dogovor, izdati prijateljstvo? Osjećate se loše i vjerujete da izdajete svoju riječ, dogovor, prijateljstvo. Svaki put kada napravite izbor koji nije u skladu s vama, izdajete sebe. Život je stalna promjena. Sve se mijenja i pravi prijatelj koji vas bezuvjetno poštuje i poznaje, to će razumjeti.

Tema zdravih granica jedna je od tri teme trodnevnog besplatnog izazova za stručnjakinje pomagačkih zanimanja. Izazov kreće u ponedjeljak 6. rujna. Prijavite se ovdje.

Sviđa vam se članak? Pretplatite se na newsletter i sve novosti Vam stižu u inbox.