Tuga u vrijeme korone

Mislim da nema nikog tko se usred ove pandemije i potresa nije zapitao što je najvažnije u životu?  Imati krov nad glavom? Hranu? Biti zdrav? Imati financijsku stabilnost? Isto tako mislim da nema nikoga tko nije ovih dana osjetio tugu. Tuga ne normalna reakcija na gubitak.

Prošli smo razne faze. Najprije je bilo negiranje. Ovaj virus je lakši od gripe. Zatim smo osjetili ljutnju. Zbog glupog virusa ne mogu se družiti s prijateljima. Ne mogu otići na planirano putovanje. Zatim smo se malo cjenkali s virusom. Ok, ako dva tjedna budem u karanteni, nakon toga sve će biti u redu. Naposljetku je došla tuga. Zbog gubitka normalnosti, bezbrižnosti, društvenih kontakata, posla, financijske sigurnosti, zdravlja, doma. Život nakon pandemije i potresa više nikad neće biti isti. Posljedice su dugoročne. Život je nepredvidljiv. Oduvijek je bio. Ipak, prihvatili smo ga. U tome leži naša moć. Prihvaćanje da je rad od kuće moguć, škola na daljinu prihvatljiva, nošenje zaštitnih maski i rukavica je u redu, izbjegavanje društvenih kontakata je podnošljivo. Sve ima svoj kraj, doći će kraj i pandemiji.

U međuvremenu, možda vam je um mrvicu bio poludio. Razmišljali ste o najgorem mogućem scenariju. Moji roditelji su stari i umrijet će ako se zaraze. Netko meni blizak je imunosupresiran i u opasnosti je. Što će biti s mojom djecom ako se razbolim? Hoću li preživjeti zarazu ili ću i ja umrijeti? Um je teško vratiti na sredinu, ali sigurno ste pokušali i vjerojatno uspjeli. Neće svi koje volim umrijeti. Pandemija će trajati ali će i završiti.

 

Priznajte si da ne možete kontrolirati život

Ako se još uvijek osjećate kako gubite tlo pod nogama, vrijeme je da ga ponovno nađete. Gdje? U sadašnjem trenutku. U sadašnjosti je uvijek dobro. Imam dovoljno hrane. Sigurna sam doma. Oni koje volim sa mnom su. Mogu se zaštiti. Otpuštam ono što ne mogu kontrolirati.

Tuga je baš to. Otpuštanje. Očekivanja, planova, vjerovanja, životnih obrazaca. Tuga je priznanje da ne možemo kontrolirati život, druge ljude, planetu Zemlju, kao ni svoje emocije. Dozvolite si tugu. Ona pročišćava. Kao bujica vode odnosi sve što je višak u životu. Nakon što prođe dolazi sunce. Život postaje jasniji, uzemljeniji smo, vidimo onako kako jest, a ne kako bismo željeli. Znamo s kim ili čim imamo posla i lakše se nosimo sa situacijom. Kad tuga prođe dolazi osjećaj lakoće. Osjećaj da u teškim vremenima imamo pravo i na sretne trenutke.

Možete se povezati s prijateljima preko društvenih mreža i raznih online platformi, posvetiti se hobiju za koji prije niste imali vremena, zdravije se hraniti, početi se baviti umjetnošću, uzgajati hranu i cvijeće na balkonu, pospremiti stan i riješiti se viška stvari, biti sa svojom djecom, uživati u prirodi.

 

Što ako tuga preplavljuje?

Što ako ste preplavljeni tugom i osjećate da nikada neće proći? Ako počnete plakati nikada se nećete zaustaviti. Što ako se bojite osjećati tugu? Zbog toga možda osjećate tjeskobu, strah, paniku. Možda ste ljuti. Frustrirani. Potiskujete emocije alkoholom, drogom, televizijom ili Internetom. Možda plačete kad nitko ne gleda. Izgovorite to na glas. Razgovarajte s nekim. Imenovanje onoga što osjećamo je moćno. Emocije se počnu kretati kroz nas. Pojave se, pokrenu i odu. Dođe druga emocija. To je život.

Ako vam je još uvijek teško shvatiti kako se izvući iz začaranog kruga tuge, možda ste doista zaglavili u njoj. Razgovor sa psihoterapeutom pomaže. Ako u svom domu nemate privatnost i teško vam je organizirati razgovor preko online platformi, radim i preko mobitela. Kontaktirajte me na info@psihoterapija-rijeka.com ili 091/251 3748.