Lažna Ličnost

Oko druge godine života dijete počinje stjecati pojam o sebi. To je onaj trenutak kada sebe počinje oslovljavati s „ja“. Prestaje se obraćati sebi u trećem licu jednine i zvati se imenom. Prepoznaje sebe u ogledalu i svjesno je da je odvojeno od drugih bliskih osoba, posebno majke.

Tijekom djetinjstva djeca su prave male elektrane autentičnih emocija. No, također ovisna o odraslima bez kojih teško mogu preživjeti. Već u osnovnoj školi polako se gubi dječja autentičnost. Djevojčice postaju pretjerano pristojne, a dječaci verbalno i fizički agresivni. I jedno i drugo su preteća poremećaja u ponašanju, aktivnih ili pasivnih. Gdje je nestala dječja autentičnost? U moru pravila koja nameću odrasli. U normama ponašanja, dozvoli izražavanja emocija, moralu, socijalizaciji, odgoju, religiji. Nisu sve ovo nužno negativne stvari. Zadaća roditelja u djetinjstvu je dozvoliti izražavanje svih emocija u sigurnom prostoru. Zadaća roditelja u adolescenciji je naučiti tinejdžere imenovati i kanalizirati te emocije. Ovu osnovnu poduku dobio je malo tko.

Adolescenti u potrazi za identitetom

Adolescenti koji tragaju za identitetom da bi došli do onoga tko doista jesu, moraju proći kroz mnogo toga što nisu. Identificiraju se s vršnjačkim grupama i idolima. Neki zaglave u toj fazi razvoja. Tako nastaje lažna ličnost.

Odrasli koji se skrivaju iza profesionalnih i osobnih uloga, nose maske, drže se slijepo društvenih pravila i normi ponašanja. Pripadaju određenom društvenom sloju i slijede njihova pravila. Odrasli koji govore jedno, misle drugo, osjećaju treće. Stalno se smješkaju, a vi osjećate da je taj smiješak lažan i neiskren.

Nije rijetkost da se odrasli osjećaju kao podvojene ličnosti; u jednom trenutku osjećaju jedno, u drugom drugo. Ne razumiju sami sebe, a još manje druge ljude. To im otežava međuljudske odnose, posebno one partnerske i poslovne.  Ako i vi ne znate odgovor na pitanje „tko sam?“, savjetujem da krenete istraživati u tom smjeru. To je jedan grbav i vijugav put, ali uzbudljiv i pun izazova. Sigurna sam da će vam se osoba koja se nalazi ispod svih slojeva svidjeti.

Pet prijedloga odakle krenuti

  1. Sjetite se što ste voljeli raditi kao dijete. Djeca su iskrena i slobodna, osjećaju što ih veseli. Čemu ste se smijali? Što ste voljeli raditi i pri tom gubili pojam o vremenu? Pronađite dijete u sebi. Pronađite svoju strast.
  2. Što ste oduvijek željeli napraviti, a nikada se niste usudili? Skupite hrabrost, posudite novac, otiđite sami. Napravite to! Naučite biciklirati, surfati, plesati tango, pjevati, slikati, otputujte u daleku zemlju.
  3. Izađite iz zone komfora, upoznajte nove, različite ljude koji će vam otvoriti horizonte. Drugačiji ljudi, na prvu vas mogu prestrašiti. Međutim, mi trebamo jedni druge. Nitko nije otok. Od drugih učimo, oni nas inspiriraju, obogaćuju i tjeraju da postanemo najbolja verzija sebe.
  4. Promijenite nešto u svojem izgledu. Promijenite boju kose, frizuru, duljinu haljine, boju odjeće. Promijenite nešto u svojem domu. Oličite zidove u jarke boje. Izbacite višak stvari van. Napravite buvljak i darujte odjeću koju ne nosite.
  5. Ne trebate patiti od emocionalnog poremećaja ili psihičke imati simptome da biste se odvažili na rad na sebi. Upišite grupu za podršku ili potražite vodstvo iskusnog psihoterapeuta. To je mudro uloženo vrijeme, energija i novac. Ono što ovdje napravite, zauvijek je vaše.