Kako izaći iz karantene?

Tjednima smo se privikavali na karantenu. Na posao od kuće u pidžami. Duže spavanje. Beskonačni Netflix. Bivanje s obitelji. Manjak društvenih kontakata. Odlazak u trgovinu jednom tjedno. Promatranje proljeća s prozora. Prisilni odmor. Konstantno podrhtavanje tla. Školu na televiziji. Stožer u dva. E-propusnice. Egzistencijalne brige. Manjak financija.

I onda odjednom – relaksiranje mjera karantene. Suočeni smo s ponovnom prilagodbom. Da li će djeca u vrtić ili školu? Vraćamo li se na posao ili radimo od kuće? Hoće li se plaće smanjivati? Kako putovati na posao? Jesu li medicinske maske obavezne? Što s propuštenim specijalističkim pregledima i operacijama? Zubarom? Neizvjesnost i dalje traje.

Veliko NE ZNAM se nastavlja. Kaos pleše svoj veličanstveni ples. Tlo podrhtava pod  nogama, neovisno o potresima. Sigurnost je strana riječ. Gubitak kontrole, strah, nesigurnost, frustracija, stres, briga, tuga, bezvoljnost, frustracija realnost su mnogih.  Umorili smo se glumiti da smo dobro. Da kontroliramo situaciju, držimo se, preživjeli smo i gore stvari, što nas ne ubije to nas ojača i slično. Postali smo umorni od moranja. Ništa mi više ne moramo. Učiti japanski. Vježbati yogu. Uzgajati rajčice i krastavce na prozoru. Imati razumijevanje. Dati najbolje od sebe. Biti pozitivni. Nadati se. U kaosu padaju sve maske i to je ujedno najbolji dio kaosa.

Priznajte si svoje osjećaje. Priznajte si da ste bespomoćni, zbunjeni, ranjivi, uplašeni, katatonični, paralizirani, drhtite u mraku, patite od nesanice, jedete previše čokolade. Priznajte si što stvarno osjećate. To donosi golemo olakšanje. Oslobađa energiju koja vam je potrebna za preživljavanje u teška vremena.

Prepustite se. Priznajte si da neke stvari ne možete kontrolirati. Preispitajte i promijenite svoje rigidne stavove. Vježbajte fleksibilnost i mekoću. Živite dan za danom. Radite kratkoročne planove. Najduže tjedan unaprijed. Pojednostavite misli umjesto filozofiranja. Uštedjeti ćete si gomilu živaca.

Dozvolite si ljenčarenje. Spavajte do podne. Čitajte knjige. Slušajte glazbu. Zurite u  točku na zidu. Još bolje, zurite u oblake. Dosada je zaboravljena privilegija. I djeca su zaboravila što je odmor jer voze paralelni slalom između škole i slobodnih aktivnosti. Dozvolite si ljenčarenje i besposličarenje, barem vikendom. Barem jedan dan u tjednu. Jedan sat u danu.

Prihvatite da je život nepredvidljiv. Život je stalna promjena. Život koji stoji zaglavljenost je i stagnacija. Nitko ne zna kako će izgledati novo normalno. Ali nitko ne može predvidjeti ni potres. Pogledajte u nebo. More. Šumu. Livadu. Svakoga dana su različiti.

„Ne znam“ je OK. U redu je ne znati čak i važne, životne stvari. Nitko ne zna sve, ne morate ni vi. Život se trenutno prebrzo mijenja. Proturječne informacije dolaze sa svih strana. Pratite provjerene izvore informacija dva puta dnevno. Jer, što više informacija imate, željeti ćete ih još. Smanjite očekivanja od sebe.