Depresija – pravo značenje riječi

Riječ „depresija“ uvukla se u svakodnevni govor. Tko nikada nije bio pomalo bezvoljan, frustiran i depresivan? No, je li depresija baš toliko rasprostranjena?

Prije svega depresiju ne bi smjeli zamijeniti za tugu. Tuga je normalna emocija, reakcija na gubitak ili razočaranje. Žalovanje je također normalni proces koji nastupa nakon gubitka bliske osobe i može trajati i godinu dana. Tužni ljudi imaju sniženo raspoloženje, manjak interesa, pasivni su, izbjegavaju druženje s drugima, ali imaju održanu koncentraciju, sposobnost fokusiranja pažnje i mogu osjetiti zadovoljstvo pa čak i radost. Nakon nekog vremena prestaju biti tužni i vraća im se cijela paleta emocija.

 

Znakovi depresije

Kod kliničke depresije simptomi prožimaju cijelo biće, trajanje je stalno i u svim situacijama. Koncentracija i sposobnost održavanja pažnje su narušeni. Osoba s kliničkom depresijom gubi interes, motivaciju, energiju, volju i sposobnost uživanja i osjećanja. Javljaju se i ostali simptomi: promjene apetita, nesanica ili prevelika potreba za snom, osjećaj umora i iscrpljenosti, duboki besmisao, usamljenost, osjećaj krivnje, bezvrijednosti, bespomoćnosti, beznađa, nesposobnosti, povećana zabrinutost, bolovi, problemi sa pamćenjem, zanemarivanje osobne higijene, usporeni govor i hod, misli o samoozljeđivanju ili suicidu. Dakle, nisu samo emocije promijenjene već je cijelo ljudsko biće uronjeno u stanje koje emocionalno ne može probaviti pa se javlja niz fizičkih simptoma u obliku poremećaja, kroničnih bolesti i bolova.

Mnogi ljudi su depresivnog raspoloženja. To je tzv. „visokofunkcionalna“ depresija. Naizgled, sasvim dobro funkcioniraju, komuniciraju s drugima, izvršavaju poslovne zadatke, imaju stabilne odnose s drugima, smiju se. Duboko u sebi vode borbe i lome se. Zbog toga mogu biti pretjerano umorni, nedostaje im energije za uobičajene stvari, negativne misli im se stalno vrte po glavi i ne mogu ih isključiti, pretjerano su kritični i zabrinuti, pretjerano se ljute, negativno raspoloženje traje tjednima ili mjesecima, iznenada počinju konzumirati alkohol i/ili druge supstance koje izazivaju ovisnost, izoliraju se te imaju smanjeni libido. Ovo stanje je češće zimi kada su dani kraći, noći duže, češće se zadržavamo u zatvorenim prostorima i manje komuniciramo s drugima.

Depresivna stanja se češće javljaju kod kronično bolesnika, terminalno bolesnih, osoba starije životne dobi, osoba koje su proživjele veliko razočaranje, gubitak ili tragediju, nezaposlenih, osoba koje zloupotrebljavaju drogu i alkohol.

 

Depresivni ljudi ne traže pomoć

Problem depresivnih ljudi jest što nisu u stanju tražiti pomoć jer ne vjeruju da je promjena moguća. To je ujedno i suština ovoga problema. Zbog toga depresivne ljude liječniku vrlo često dovode članovi obitelji ili prijatelji.

Osoba koja ima kliničku depresiju treba obavezno potražiti pomoć psihijatra. Psihijatar će odrediti o kakvoj se vrsti depresije radi i prepisati potrebne psihofarmake. Međutim, bez psihoterapije depresija će teško proći samo uz pomoć lijekova. Strah, bol, frustracija, tuga moraju naći put van i u tome je podrška psihoterapeuta neupitna. Energija zarobljena u unutrašnjoj borbi pomalo se oslobađa i počinje se nazirati svijetlo na kraju tunela. Izražavanje osjećaja vraća osobi s depresijom autentične dijelove sebi i ona dobiva više mogućnosti nositi se sa životom. To je moguće tek onda kada dobije određenu količinu zaštite, sigurnosti, podrške, suosjećanja i razumijevanja koje nikad prije nije dobila, a trebala je.